ende

Upotreba čovjeka

5. decembra

Pozorište mladih, Sarajevo

+ Razgovor sa autorima
Moderator: Dino Mustafić

Titlovi: Engleski jezik

Roman “Upotreba čovjeka,” remek-djelo Aleksandra Tišme prvi put kao pozorišni komad. Ovo je priča o potrazi za izgubljenim životom, koji se nikad nije ni desio. Režirao ga je jedan od najsenzibilnijih reditelja na Balkanu, Boris Liješević. Igraju: Emina Elor, Draginja Voganjac, Dušan Vukašinović

Uloge: Emina Elor, Jugoslav Krajnov, Predrag Marjanović, Draginja Voganjac, Aljoša Điđić, Danilo Milanović, Dušan Vukašinović, Muzika: Stefan Ćirić Scenografija: Željko Piškorić Dramaturgija i dramatizacija: Fedor Šili Autor romana: Aleksandar Tišma Koprodukcija: Novi Tvrđava Teatar, East West Centar Sarajevo, Grad Teatar Budva i Ujvideki Szihnaz Novi Sad Režija: Boris Liješević

“Upotreba čovjeka” je priča o svijetu kojim je zavladala vjerska, rasna, politička i svaka druga netrpeljivost. Ludilo se širi a ljudi se nadaju da ono neće stići do miroljubivog Novog Sada, i da Evropa i svijet neće dozvoliti širenje nacizma, te ne preduzimaju ništa iako im sve govori da treba bježati i spašavati se. Sigurni su da razum uvijek na kraju nadvlada. Glavna junakinja je Vera Kroner, djevojka iz bogate trgovačke jevrejske porodice, koja iz gospodskog novosadskog života biva deportovana u Aušvic 1943. sa svojom porodicom ali i sa ostalim jevrejskim porodicama. Vera jedina preživljava taj stravičan život i prizore, jer logorsko vrijeme provodi u “kući radosti” bordelu gdje im seksualne usluge koje pružaju SS vojnicima produžavaju život i odlažu put u krematorijum.

Pitanje je da li treba preživjeti kada se cijeli tvoj svijet raspadne i nestane? Nije li bolje, časnije i pametnije nestati zajedno sa njim? Da li se treba treba boriti za život ako poslije toga slijede traume i slike najgorih užasa, koje se vraćaju i ne daju mira. Ima li tada više smiraja, doma? A kako se ne boriti za život kada je to najjači čovjekov nagon? Kako mu objasniti da ne treba živjeti? Ratna psihologija koja stupa pretvara čovjeka u robu za upotrebu, materijal, za sprovođenje tuđih namjera. Nije li tada nagon za preživljavanje neprijatelj koji nas gura u propast? Šta je sve čovjek i šta je sve u njemu? pitanje je centralno za rad na ovoj predstavi. Biće koje se prilagođava uslovima? U miru je civilizovan građanin koji se bori za mirnodopske vrijednosti a isti taj u ratu postaje dio zloglasnog mehanizma koji sprovodeći naredbe gura u poniženje i smrt hiljade drugih. Da bi ga poslije rata opet zatekli u nekim mirnim porodičnim uslovima. Čovjeka mijenjaju okolnosti. Prilagođava se. Postaje ono sto vrijeme od njega traži.

Predstava će se raditi sa 6-8 glumaca koji će lako i naočigled prelaziti iz lika u lik i ne skrivajući proces stvaranja situacija, kako bi ovu ogromnu epsku priču o ratu i čovjeku učinili scenski jednostavnom i značenjski i narativno sagledljivom.