Riječ reditelja

Petar Pejaković

Rodio sam se u Kotoru 1970. Majka je studirala u Dubrovniku i bila je na praksi u Boki. Otac se vratio kod svojih nakon završenog fakulteta u Beogradu i zaposlio se. Hrvatica i Crnogorac strašno su se zavoljeli. Mogu reći, bez bojazni od otrcane fraze, da sam dijete ljubavi. Kada sam imao godinu dana oni su se rastali. Uvijek mi se činilo da nikada to nisu preboljeli. Nisam ni ja. Majka me je povela kao bebu kod svojih na sjeverni Jadran. Tada sam prvi put prešao Debeli brijeg. Narednih dvadest godina prelazio sam taj brijeg stalno. Stotinama puta. Kak sam rastao, sve češće i češće. Za mene je taj brijeg uvijek bio mjesto čežnje, susreta i spajanja. I Dubrovnik sa njim zajedno. Kada je vojska ‘91. prešla Debeli brijeg i krenula u napad na Dubrovnik nisam mogao da povjerujem da se to dešava. Ne mogu ni danas. I to je to. Danas, trideset i tri godine kasnije radim predstavu o tim događajima. Zato što hoću da razumijem da bih vjerovao. I prije svega zato što znam da je Debeli brijeg mjesto spajanja i ljubavi. I to želim da podijelim. To je jedini prolaz.

Reditelj: Petar Pejaković; Dramaturškinja: Anja Pletikosa; Kostimografkinja: Lina Leković; Scenografkinja: Vana Prelević; Autor muzike: Ilija Gajević; Saradnica na pokretu: Anđelija Rondović; Producentkinja: Marija Backović; Asistenti na projektu: Bogdana Kostić, Milana Matejić, Andrija Rašović; Grafički dizajn: Ivana Vujošević; Foto: Krsto Vulović; Video: Mladen Ivanović

IGRAJU: Slaviša Grubiša, Emir Ćatović, Pavle Prelević, Miloš Kašćelan, Kristijan Blečić, Maša Božović

Produkcija: Dramski studio Prazan Prostor u saradnji sa Akcijom za ljudska prava